Povratak na početnu

24. siječnja Međunarodni dan obrazovanja

23. 01. 2026.

24. siječnja Međunarodni dan obrazovanja
Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 2018. godine 24. siječnja proglašen je Međunarodnim danom obrazovanja kao poticaj podizanju svijesti o ulozi obrazovanja u promicanju mira, ravnopravnosti i održivog razvoja. 24. siječnja nije samo datum u kalendaru već poticaj da promislimo o tome kakvo obrazovanje djeca žele i podsjetnik svima nama na ulogu i moć koju obrazovni sustav ima u razvoju civilizacija, naroda, društava i pojedinaca. Kroz obrazovni sustav stječemo znanja i vještine, formiramo stavove i svjetonazore, učimo o sebi i drugima, rastemo i razvijamo se, ne samo za osobnu dobrobit i razvoj, već za doprinos društvenoj zajednici u cjelini. I ove godine, u povodu obilježavanja ovog važnog dana, prenosimo vam promišljanja i preporuke našeg Ureda i poruke djece. Škole treba razvijati u dobre zajednice!
  • Škole kao dobre zajednice: u odgoj i obrazovanje trebaju biti uključeni svi – učitelji, nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji, roditelji i djeca, donositelji odluka i lokalna zajednica.
  • Škole kao mjesta bez nasilja: potrebno je raditi na preventivnim programima i aktivnostima za suzbijanje i sprječavanje nasilja. Prepoznati rizična ponašanja i reagirati na vrijeme. Ojačati resurse, suradnju s drugim tijelima i raditi s djecom na toleranciji, uvažavanju, prihvaćanju različitosti i razvoju empatije i otpornosti.
  • Škole kao mjesto razumijevanja i socijalne uključenosti: osnažiti i dodatno educirati djelatnike odgojno-obrazovnog sustava za rad s djecom s teškoćama u razvoju, djecom s problemima u ponašanju, djecom u riziku od siromaštva, djecom – pripadnicima nacionalnih manjina i djecom migrantima. Pokazati više zanimanja i razumijevanja za njihove teškoće, potrebe i izazove i suzbijanje svih oblika diskriminacije.
  • Škole kao mjesto sigurnosti: razvijati i jačati odnos povjerenja između škole i učenika i roditelja. Potrebno je razgovarati o promjenama i novinama koje se uvode, o tome kako zajedno mogu raditi na tome da vrijeme provedeno u školi bude što ugodnije.
  • Škole kao mjesto odgovornosti: osnaživati djecu i mlade da se bolje nose s izazovima u obrazovanju; kroz prihvaćanje svojih odgovornosti, razgovor o nastavi i procesu učenja.
Škole su za život – ne samo za ocjenu!
  • Obrazovne sadržaje usmjeriti na razvoj životnih vještina: djeci trebaju znanja koja će ih pripremati za tržište rada, za odnose s drugima, za uključivanje u aktivno građanstvo.  Djeca žele manje obveznih, a više izbornih predmeta.
  • Podučavanje koje povezuje teoriju i praksu: djeca žele vidjeti kako će im gradivo koristiti u stvarnom životu. Zato je važno razvijati dijalog i uključivati učenike u nastavni proces.
  • Ocjene prema jednakim kriterijima: djeca upozoravaju na neujednačene kriterije ocjenjivanja. Žele ravnomjerni raspored ispitivanja i testiranja tijekom godine, dopunsku i dodatnu nastavu i vrednovanje zalaganja učenika, posebno kada sudjeluju u natjecanjima.
  • Provoditi građanski odgoj i obrazovanje: kod djece treba razvijati građanske i socijalne kompetencije. Kroz građanski odgoj i obrazovanje djecu i mlade pripremamo da budu aktivni sudionici u zajednici, potičemo ih da raspravljaju o različitim društvenim temama, da kritički razmišljaju i analiziraju svijet oko sebe, da razumiju društvene procese te se uspješnije snalaze u suvremenom društvu.
  • Provoditi programe medijske i informacijske pismenosti: djeci su potrebna znanja i vještine koje će im pomoći da prepoznaju rizike i nepoželjne sadržaje – da čuvaju svoju privatnost, prepoznaju dezinformacije i utjecaj prikrivenog oglašavanja odnosno da o sadržaju kojem su izloženi i kojeg konzumiraju – kritički razmišljaju.
  • Slušati, čuti i uključivati djecu: dječje stavove, razmišljanja, osjećaje treba slušati. Učenici su u središtu ostvarivanja obrazovnih prava. Imaju pravo izraziti svoje mišljenje, podijeliti svoje osjećaje i biti stvarno uključeni u proces donošenja odluka i promjena koje ih se tiču.
Škole treba osnažiti!
  • Škole moraju biti stvarno dostupne: u pristupu obrazovanju i dalje uočavamo brojne fizičke, ekonomske, administrativne i druge prepreke koje dovode do diskriminacije, neprepoznavanja i nerazumijevanja stvarnih potreba učenika. Obrazovanje nije jednako dostupno svoj djeci u Hrvatskoj. Potrebno je u svakoj školi osigurati jednake mogućnosti, posebno za ranjive skupine kao što su djeca s teškoćama u razvoju, djeca u riziku od siromaštva, djeca s problemima u ponašanju i dr. Obrazovni sustav treba osnažiti za otklanjanje svih prepreka.
  • Zaposliti stručnjake: škole ukazuju na nedostatak stručnih suradnika i tehničkog osoblja. Školama trebaju pedagozi, psiholozi, logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, ali i socijalni radnici – stručnjaci koji se znaju nositi s izazovima modernog obrazovanja i potrebama djece.
  • Osigurati adekvatne prostore: školama trebaju prostori za nastavu, učenje, igru, sport i umjetnost… Djeca ne bi smjela pohađati nastavu na nekoliko lokacija i u prostorima koji nisu primjereni za izvođenje nastave. Potrebno je ubrzati obnove, gradnje i nadogradnje škola!
  • Zdrava prehrana za sve učenike: osigurati da se u osnovnim školama zaista djeci nude zdravi obroci. Za učenike srednjih škola treba pronaći način da im se (su)financiraju obroci.

Ove poruke neka budu poticaj za unaprjeđenje obrazovnog sustava.

Dragim učenicama i učenicima,  svim odgojno-obrazovnim djelatnicima želimo sretan Međunarodni dan obrazovanja.

Ilustracija: Canva